Živimo otužno vrijeme veselih reklama, pa je retro stil i nostalgični povratak na sedamdesete, osamdesete ili bilo koje druge godine manija trenutka nezadovoljnog samom sobom. Zašto onda ne ući sa zrnom nostalgije u jedan od najvećih hrvatskih dramskih klasika Brešanovog Hamleta u selu Mrduša Donja, pa se već na početku prisjetiti originalnog podnaslova te drame: Nezapamćena predstava ‘’Hamleta’’ u selu Mrduša Donja općine Blatnik, održana u organizaciji Mjesnog aktiva Narodnog fronta, Poljoprivredne zadruge i Mjesnog aktiva Partije, uz samoprijegoran rad i nesebično zalaganje drugova.
Umjesto Elsinora poprište je hrvatskog socijalizma bila Mrduša, kraljeve su tada zamijenili partijski sekretari, a kraljice lokalne udovice lakog morala. Igrati danas Brešanovog Hamleta može se postavljajući ga u suvremenost i zaboravljajući vrijeme u kojem se događao. No, namjera je ove predstave čitati ga, četiri desetljeća nakon nastanka, iz perspektive u kojoj je i napisan, bez ikakvog osuvremenjivanja i nasilnog pokušaja promjene vremenskog okvira. Jednostavno, da bi Bukara ostao to što jest i da bismo shvatili da takvi vladaju i danas ne treba biti doslovan, dovoljno je ostaviti Mrdušu kakva je nekad bila i vidjeti da se vremena zapravo nisu ni promijenila. Jer, najednom, u nostalgičnom dramskom prisjećanju, retro analizi jednog vremena, prepoznajemo svoju sadašnjost. Eno vam Mačka i Majkače i danas, samo su mrduško odijelo zamijenili izgledom uspješnih menagera, gle Pulju odmah pored vas, uzalud se skriva, i nu Bukare za saborskom govornicom, i dalje ne zna izgovarti vokale.
Primitivizam je danas, u potrošačkom društvu, možda nešto bolje prikriven, ali nije ništa manje primitivan i jednako uspješno dominira Hrvatskom, uz samoprijegoran rad i nesebično zalaganje drugova, pardon, gospode na vlasti. Sve je isto, nostalgija ovdje neće podsjetiti na neko bolje jučer, ona, bojim se, najavljuje naše lošije sutra. I tu nastaje nova tragedija, jednako ozbiljna i tragična kao i sam Hamlet, onaj pravi. No, za razliku od vremena koje živimo Shakespeareovoga smo hamleta prepoznavali kao tragediju, Brešanov izgledao groteskan, a ovaj je, ‘benti, realističan.
Tko će upaliti svjetlo?
Jasen Boko
