Uloge:
DINO: Amar Bukvić
DORA: Iva Mihalić
GOGO: Amir Bukvić
GĐA ŠLIK / PROLAZNICA: Branka Cvitković
FAHRO /glas/: Mesud Dedović

Redateljica: AIDA  BUKVIĆ
Scenograf: MILJENKO  SEKULIĆ
Kostimografkinja: MARITA  ĆOPO
Glazba: DAMIR ŠIMUNOVIĆ
Oblikovanje tona: BRANKO VODENIČAR

U predstavi se koriste fragmenti pjesme OBEĆANA RIJEČ, Ede Majke

Umjetnički ravnatelj: ZLATKO VITEZ

Što će se dogoditi kada se u Zagrebu sretnu Dino i Dora, mladi ljudi koji iza sebe imaju već čitavu povijest rata dva naroda.
Nova produkcija glumačke družine Histrioni napravljena je po drami iz 2005. godine bosanskohercegovačkog glumca i dramskog pisca Amara Bukvića.

Riječ je o djelu Djeca s CNN-a, inspiriranom novinarskim i TV izvještajima o djeci koja su bila žrtve rata u Hrvatskoj i BiH. Glavni likovi su Dora, djevojka iz Vukovara, čije su uplakano lice svi mediji zabilježili snimajući izbjegličku kolonu nakon pada Vukovara, te Dino, dječak iz Srebrenice, kojeg su TV ekipe snimile uplašenog među skupinom vojnika koja je djeci djelila bombone. Dora i Dino se, sada već stariji, susreću u Zagrebu, te razvijaju, sasvim slučajno, prisno prijateljstvo. No, njihova prošlost nešto je što im ne dopušta mir čak niti toliko godina poslije.

Djeca od medijske vrijednosti

Upišete li u tražilicu Youtuba pojmove „Vukovar“ ili „Srebrenica“ izlistat će vam se oko 1500  stranica s  video materijalom uglavnom ratnog sadržaja napaćenih gradova. Uzmimo da svaki materijal traje u prosjeku 5 minuta (ima ih dužih) to je ukupno 7500 minuta ili 125 sati. Ili nešto više od 5 dana. 5 dana je otprilike i trajala agonija i neizvjesnost preživjelih stanovnika Vukovara i Srebrenice. Snimke progona obišle su svijet. Dva velika egzodusa na kraju dvadesetog stoljeća. Pred dolazak zime 1991. i usred ljeta 1995. kolone ljudi koji postaju vijest.  I gotovo uvijek nepogrešivo oko kamere lovi neku uplakanu djevojčicu ili preplašenog dječaka. Djecu koja su do jučer imala svoje domove i očeve, a sada bez domova, bez svojih najbližih samo možda s najdražom igračkom u ruci postaju vijest. Postaju djeca od medijske vrijednosti.

Ova predstava je priča o toj djeci petnaestak godina kasnije. Ovo je priča o mladim ljudima koji će zauvijek nositi komadić djetinjstva u sebi. 
Ali ne djetinjstva u kojima pamtimo radost igre, majčinog dodira i očevog smijeha. To je djetinjstvo s okusom rata, s okusom iskustva smrti. Postali su lica s televizije bez raznih big brothera i ostalih „realitya“. „Njihov reality“ je bio puno okrutniji i zahtjevniji i pobijedili su, a nisu osvojili milijun kuna. Pobijedili su jer su uspjeli preživjeti… i ostali normalni.